ASERTIVNOST

Postoji širok spektar mišljenja o tome šta je asertivnost, a sva kreću od definicije iz rečnika koja kaže da je asertivnost „insistiranje na pravu ili mišljenju“. Ovo malo jednostrano zvuči.

Druga definicija kaže da je asertivnost „pozitivna, iskrena izjava o našim osjećanjima, željama ili žudnjama drugih ljudi“ – što je bolje, ali i dalje jednostrano.

Ako koristite jednostrani pristup, nećete daleko stići. U ovom svijetu se opstaje samo uz pomoć i saradnju sa drugim ljudima. Da bismo postigli pravu asertivnost, moramo da usvojimo pristup zasnovan na priznavanju uzajamnosti prava, koji kaže da je asertivnost:
“Kada se osoba izražava tako da postiže i održava efekat priznavanja prava obije strane”.

Ovo znači da moramo da se borimo za sopstvena prava, ali i da priznamo i ustanemo u odbranu prava drugih.

Razlozi zbog kojih asertivno ponašanje donosi uspjeh:

• čini da se uzdate u sebe i u druge,
• povećava vaš osećaj odgovornosti za sopstveno ponašanje,
• povećava vaše šanse da dobijete ono što želite,
• čini vas sposobnijim da se nosite sa 'teškim' podređenim kolegama, menadžerima i kupcima,
• čini vas sposobnijim da utičete na okruženje u kome radite,
• štedi vrijeme i energiju i pomaže vam da izbjegnete stresove i konflikte.

Postoji mnoštvo teorija i opisa vrsta ponašanja. Mi ćemo se baviti trima osnovnim vrstama ponašanja:

Pasivno ponašanje

Ako se pasivno ponašate, to znači da ne uspijevate da se izborite za svoja prava ili da izražavate svoje želje, osjećanja ili ubjeđenja na način koji je pun pravdanja, samo-negirajući i takav da ga ljudi često ne uvažavaju.

Pasivno se ponašate kada vjerujete da:

• vaš doprinos mnogo manje vrijedi od doprinosa drugih ljudi,
• drugi ljudi imaju prava, ali vi nemate,
• ono što drugi ljudi žele i osjećaju je važnije od onog što vi želite i osjećate.

Agresivno ponašanje

Agresivno ponašanje se ogleda u tome da govorite šta želite, a ne uzimate u obzir osjećanja ili potrebe drugih ljudi. Zasniva se na ubjeđenju da je ono što vi želite važnije od onog što drugi žele, da imate prava koja drugi nemaju, da imate nešto vrijedno čime možete da doprinesete, a da drugi to nemaju.

Asertivno ponašanje

Asertivno ponašanje podrazumijeva da govorite ono što mislite, osjećate ili u šta vjerujete na neposredan, iskren način bez narušavanja prava, omalovažavanja ubjeđenja ili nipodaštavanja osjećanja drugih ljudi. Ovo podrazumijeva da se zauzmete za vaša prava.

Asertivno se ponašate onda kada vjerujete da:

• imate prava, kao što ih imaju i drugi,
• imate potrebe koje morate da zadovoljite,
• drugi ljudi imaju potrebe koje moraju da zadovolje,
• imate jednak doprinos kao i svi drugi.

Ako je ponašanje sve ono što kažete i što uradite, iz toga slijedi da u svako doba dajete i verbalne i neverbalne znake ponašanja koje praktikujete. Da biste naučili da više praktikujete asertivno ponašanje, prvo treba da umijete da prepoznate kada vi ili drugi ljudi praktikujete ove tri vrste ponašanja.

Iza svake od ovih vrsta ponašanja postoji motiv:

PASIVNO: "Želim da udovoljim drugim ljudima i izbjegnem sukobe."
AGRESIVNO: "Želim da dobijem ono što želim – bez obzira na potrebe drugih ljudi."
ASERTIVNO: "Želim da zadovoljim sopstvene potrebe i želje, kao i želje i potrebe drugih."

PREPOZNAVANJE PASIVNOG PONAŠANJA

Verbalni znaci:

• Rijetke lične izjave, ali uvijek praćene frazama koje ih ublažuju: "Ja bih to voljela tako da uradim, ali naravno, vjerovatno griješim".
• Poštapalice: "ovaj’’, "pa", "eto", "samo", "možda".
• Izjave pravdanja, jezik traženja dozvole i odobrenja: "Stvarno mi je žao što vam dosađujem", "Pitam se da li biste možda mogli", "Da li bi bilo u redu ako bih..."
• Stalno objašnjavanje ponašanja koje umanjuje uticaj izjave: "Siguran sam da ovo nije stvarno važno, ali rekoh čisto da pomenem...".
• Loše pojašnjavanje teme, čak dotle da se ne dođe do poente.
• Samo-osuđujuće izjave: "Ja sam potpuno bespomoćan kada se radi o...", "Ja jednostavno ne umijem da razriješim ovo".

Neverbalni znaci:

• Gestovi: Nervozni pokreti, povlačenje unazad, stisnute šake, pogrbljena ramena, šake sklopljene prema licu.
• Lice: osmijeh slabosti prilikom prihvatanja kritike ili izražavanja bijesa, česte promjene izraza lica.
• Glas i govor: tih govor, mekan izgovor, jednoličan ton, nestaje pri kraju izjave. Govori sa oklijevanjem i često pravi pauze. Neujednačen ritam, često se nakašljava.
• Oči: sklanja pogled, izbjegava direktan kontakt.

PREPOZNAVANJE AGRESIVNOG PONAŠANJA

Verbalni znaci:

• Naglašeno isticanje reči ’ti' u izjavama tipa: "Ti si uradio... i to neće uspjeti", "Ti misliš da...", "Ti griješiš". Ovakve izjave ne uzimaju u obzir stavove, osjećanja ili potrebe drugih ljudi. Stavovi ili mišljenja se izražavaju kao nepobitna činjenica: "Ovo ne može da uspije", "Tvoj sistem ne dolazi u obzir".
• Prijeteće izjave i zahtjevi: "Zar još niste to završili?" "Bolje se bacite na taj posao." "To je glupa ideja, zar ne možete da smislite nešto bolje?"
• Snažno izražen savjet: "To treba ovako da uradite..." "Trebalo je prvo da pričate sa mnom".
• Negativna poređenja: "Ja nikada nemam problema u ovom poslu"; "Moje dijete je uvijek veoma disciplinovano, nije kao Vaše".
• Sarkazam: "Sjajno, stvarno mi nije jasno kako nam to prije nije palo na pamet, to je baš siguran način da impresioniramo šefa".
• Prebacivanje krivice: "Da niste bili tako impulsivni...", "Da samo niste insistirali na tome da prvo prikupimo sve činjenice“..

Neverbalni znaci:

• Gestovi: mahanje prstom, udaranje pesnicom, nestrpljivi pokreti, prekrštene ruke, pridizanje (štrecanje), naginjanje naprijed, ruke na bokovima.
• Lice: stegnute vilice, isturen podbradak, podignute obrve, mrštenje, sarkastičan osmijeh.
• Glas i govor – čvrst ali hladan ton, oštar i prodoran, spreman da vikne, često sarkastično. Odsječan ali brz i tečan govor, akcenat na ’ti’ riječi i riječi optuživanja.
• Oči – direktan kontakt, pokušava da natjera drugu osobu da obori pogled.

PREPOZNAVANJE ASERTIVNOG PONAŠANJA

Verbalni znaci:

• Precizne izjave: "Voljela bih da porazgovaramo o tome i tome..." – jasno izražava ono što želi.
• Izražava stavove kao stavove, a ne kao činjenice: "Iz mog iskustva, ovaj pristup daje dobre rezultate", koje pokazuju da osoba govori u svoje ime.
• Postavljanje pitanja o potrebama, željama i osjećanjima drugih ljudi: "Šta ti o ovome misliš?"
• Sugestije se izražavaju otvoreno, bez jako naglašenog ’savjeta’: "Jeste li razmišljali o tome da probate ovako?"
• Objašnjenja koja razjašnjavaju kontekst izjave: "Voljela bih kad bi mi neko pomogao danas sa ovim, pošto moj asistent sjutra ide na kurs."
• Konstruktivna kritika: "Marko, ima puno slovnih grešaka u ovom izvještaju." – izjava bez iskazivanja krivice i međusobnog optuživanja.
• Fraze rješavanja problema: "Hajde da vidimo da li možemo da nađemo bolji način", "Možeš li da se sjetiš neke alternative?"

Neverbalni znaci:

• Gestovi: otvoreni gestovi i pokreti – mirni, izražajni gestovi rukama. Pravo i opušteno sjedenje i stajanje.
• Lice: prati osjećanja – mršti se da bi iskazao bijes, smije se da bi iskazao zadovoljstvo. Mišići lica su opušteni i mirni.
• Glas i govor: Ravnomjeran i odlučan, topli tonovi usklađene visine. Jasan izgovor, ni previše tih ni previše glasan. Tečan govor, izražajan, sa naglašavanjem ključnih stavki