EGO STANJA

Model ego stanja osmislio je Erik Bern. To je osnovni model koji koristimo da bi shvatili unutrašnjapsihološka dešavanja u ljudima.

Model ego stanja nas uči da možemo posmatrati naš unutrašnji svijet kao da se sastoji od tri različite sferekoje se nazivaju roditeljsko ego stanje, odraslo ego stanje i dječije ego stanje.

Predstavljamo ih sa tri kruga, jedan na drugom, gdje je roditeljsko ego stanje na vrhu, odraslo u sredini, adječije na dnu. Svako ego stanje je cjelina za sebe, pa mišljenje, osjećanje i ponašanje postoji u svakomeod njih.

Po internacionalnom dogovoru nazivi ego stanja se skraćeno imenuju sa Roditelj, Dijete i Odrasli i pišu sevelikim slovom da se zna da se misli na ego stanja.

Roditelj je ego stanje iz kojeg osoba postupa, osjeća i misli oponašajući svoje roditelje (ili roditeljskefigure).

Odrasli je ego stanje iz kojeg osoba postupa, osjeća i misli u skladu sa realitetom/ovdje i sada. Tadapostupamo prema objektivnoj procjeni stvarnosti.

Dijete je ego stanje iz kojeg osoba postupa, osjeća i misli kao što je to činila u djetinjstvu.

Primjer / Osoba pogleda kroz prozor i slučajno vidi da se komšija sunča go.

Kritikujući roditelj: Ovo je nečuveno, neka se skida go u svoja četiri zida. Čak imam želju da ga polijemhladnom vodom.

Njegujući roditelj: Ovo je nepromišljeno, Sunce je jako iako nismo na moru, treba da se namaže ako neželi sav da izgori.

Slobodno dijete: Ovo je strava! Kako se ja toga nisam sjetio?!

Adaptirano dijete: Ovo je blam! Stidim se sto sam ga vidio/vidjela ovako golog.

Roditeljsko ego stanje (R)

Roditeljsko ego stanje predstavlja sliku unutrašnjeg doživljaja naših roditelja ili staratelja kada smo bili djeca.

Kao djeca mi vidimo svoje roditelje, njihove roditelje i druge nama značajne osobe iz naše tada ograničeneperspektive (recimo, tata je bio stalno ljut, ali mi nismo mogli da znamo da je to zato što je imao problemana poslu i strahovao da ne izgubi posao) i mi smo to povezivali sa sobom (kao dijete osjećao sam svevrijeme da je tata ljut na mene i to je sigurno zato što nisam ispunio njegova očekivanja, a ne zato što imaproblema na poslu). To se dešava jer djeca još uvijek nemaju kognitivnu sposobnost da se decentriraju,odnosno da ne vide sebe kao centar svijeta. Tako je ova ograničena perspektiva kroz koju smo vidjeli našeroditelje postala kao matrica koju čuvamo u sebi. U TA terminima, mi introjektujemo naše roditelje ičuvamo u sebi njihovu psihološku kopiju za buduća dešavanja.

Često nam ovo pomaže da usvojimo korisna pravila, saznanja o svijetu, kako da se brinemo o sebi idrugima, itd. Međutim, ako su nam roditelji dali "pogrešne" informacije, ili živjeli sami po ne bašupotrebljivim pravilima, mi introjektujemo nešto od čega nemamo puno koristi kasnije u životu.Roditeljske stavove obično usvajamo u cjelini i ne razmišljamo svjesno da li se mi slažemo sa pravilimakoje smo dobili od roditelja. Roditeljeske poruke mogu biti prevaziđene, jer se društvo vremenompromijenilo. Roditeljeske poruke često mogu biti i veoma štetne. Na primjer, roditeljska poruka da "nikadaništa neće postati od tebe", iako izgovorena u bijesu, može da oteža osobi da uspije kada odraste. Takođeroditeljsko ego stanje može da se doživi kao unutrašnji kritikujući glas koji komentariše sve što radimo (naprimjer: ništa ne valjaš, nikada nećeš uspjeti, to nije dobro, što ne uradiš ovako, ti to ne možeš, ti si glup,ti si beskoristan itd).

Roditeljske poruke mogu se otkriti kada se umirite i obratite pažnju na ono što vam se dešava u glavi. Svemisli koje čujemo, a počinju sa "ti moraš" ili "ti treba" obično potiču iz Roditelja. U Roditelja obično ulazimou stresnim situacijama i često u sopstvenim roditeljkim ulogamay

Kad smo u Odraslom ego stanju mi smo u sadašnjosti. Svjesni smo svih svojih opcija i u kontaktu smo sadešavanjem sada i ovdje. Možemo iskusiti osjećanja kao odgovor na ono što se dešava sada i ovdje -osjećati tugu kada se prijatelj odseli - i naš obrazac ponašanja je u skladu sa našim mislima i osjećanjima.U Odraslom smo svjesni šta je stvarno, a šta nije i primjenjujemo obrasce za rešavanje problema kada seoni pojave. Možemo tražiti pomoć i donijeti zdrave odluke. Živjeti u sada i ovdje dopušta da se razvijuspontanost i intimnost.

Kada se pomjerimo iz odraslog ego stanja mi se iz sadašnjsti vraćamo u prošlost, bilo da smo u Roditeljuili u Djetetu. Možemo se ili potpuno pomjeriti u drugo ego stanje ili možemo ga doživjeti kao unutrašnjiuticaj koji liči na unutrašnji kritički glas (obično Roditelj) ili neprestan osjećaj sumnje u sebe (obično Dijete).Možemo provoditi dosta vremena u Odraslom, ali u stresnim situacijama ili kod određenih događaja kojinas podsjećaju na prošlost imamo težnju da se pomjerimo iz Odraslog u Roditelja ili Dijete.

Model ego stanja daje nam našu istorijsku psihološku sliku. Kada smo pod stresom ponašamo se postrarim obrascima, preuzetim od naših roditelja (roditeljsko ego stanje) ili prema onima koje smo imalikao djeca (dečije ego stanje). Roditeljsko ego stanje može da uključi različita ponašanja - od majke i odoca, a moguća su i od drugih ljudi sa kojima smo u detinjstvu bili bliski.

Dječije ego stanje (D)

Važno je zapamtiti da su nam njega i pažnja pruženi u djetinjstvu omogućili da odrastemo u funkcionalneodrasle i ova iskustva su integrisana u našem odraslom ego stanju. Ali ono što je preostalo u dječijem egostanju su sva iskustva koja su izazivala anksioznost, tugu, bijes, stid, i druga iskustva koja još uvijek nismoprevazišli. Ovi zaostaci mogu biti raspoređeni duž linije razvoja ili grupisani oko određenih događaja.

Iz ego stanja djeteta reagujemo kao dijete koje smo nekada bili, ne glumimo, već reagujemo spontano,impulsivno, te slobodno ispoljavamo emocije – ljubav, mržnju, radost, i tada smo slobodno dijete.

Kada su reakcije kreativne ili filozofske, ili kada smo intuitivni, i tada ispoljavamo ego stanje djeteta.

Kada smo uplašeni, stidimo se ili osjećamo krivicu, a to nije adekvatno realnoj situaciji, tada djelujemo iztakozvanog adaptiranog djeteta.

Transakcionom analizom dijete se vidi kao izvor kreativnosti, zabave i rađanja emocija koje su spontane.Da nema tog djeteta u nama gotovo da ne bismo se zaljubljivali, divili prirodi, voljeli cvijeće i životinje, biliradosni, smijali se…

Funkcionalna analiza ego stanja

„Kao mali naučio sam da ako želim da prođem bez kazne, dobro je da budem jako miran, da se ljubazno javljam i komšijama koji mi se nikako nisu sviđali. Često bih se smijao kad bi se drugi smijali, jer sam uvidio da to tako treba, a nije mi bilo uvijek smiješno. I danas radim slična ponašanja kad treba nekome da se dopadnem.“ ADAPTIRANO DIJETE

„Prije škole sam počela da ludujem za vožnjom bicikla. I danas svaku priliku koristim da uhvatim po koji krug.“ SLOBODNO DIJETE

„Dešava mi se da uhvatim sebe kako vičem na svoje dijete iste rečenice koje su meni moji nekada jače od mene.“ KRITIKUJUĆI RODITELJ

„Juče sam sa zadovoljstvom ispržila palačinke za desetoro djece. Nije mi bilo teško, prisjetila sam se da je moja baba tako nama radila.“ NJEGUJUĆI RODITELJ